umjesto uvoda ili jedinstvo u mnoštvu

 

Hvala Allahu, Onom koji je ljude odlikovao znanjem i razumijevanjem istog, koji je čovjeka stvorio i opomenuo meleke riječima "Ja znam ono što vi ne znate!.

Salavat i selam našem voljenom Poslaniku Muhammedu a.s. i njegovima ashabima i njegovoj porodici i onim koji su s njim u dobru, onim koji žude za njegovim društvom i sanjare, i istovremeno tuguju, o susretu s njim...

Želja mi je pisati o islamu onakvom kakvog ga doživljavam i volim. Nije mi namjera biti fakih pa ovdje pojašnjavati propise jer i meni treba neko takav, nije mi želja biti ni muhadis- ono što me raduje je kada mi se dogodi nešto pa se sjetim nekog hadisa. kako da vam ovjde glumim mufesira... ne mogu i neću ali mogu podijeliti svoje misli o ovom Savršenom Božjem Govoru. Ono što mi je namjera je to da se, barem nakratko, osjetimo odmorni i relaksirani i da zastanemo i divimo se i uživamo u ljepotama koje nas okružuju

Islam je afirmativan i mi moramo nastojati biti takvi. Rijetko "protiv", a često "za". Ne biti protiv laži nego biti za istinu. Čovjek treba osvjetljavati put sebi i drugima i tražiti Svjetlo koje će ga obasjati i voditi. 

Mrak nije prisutnost tame nego nedostatak svjetla. Neznanje nije prisutnost ničega, nego odsustvo znanja.

Mi muslimani danas često volimo zapadati u rasprave i što je još gore neslaganje doživljavamo kao ličnu uvredu i odjednom onog preko puta sebe gledamo kao najvećeg neprijatelja. Uvijek nekako zaboravimo na riječi našeg Voljenog Poslanika kojim nas on savjtuje da nastojimo opravdati svoga brata muslimana... pitamo li se ikada zašto je to tako?

Svaki musliman, bio on dobar ili malo labav ili još labaviji, onaj s kojim se raspravljamo i s kojim se slažemo svi smo mi na istom... zar trebamo dozvoliti zbog bilo kakvog neslaganja da budemo na ratnoj nozi i da među nama bude neprijateljstvo, a svi smo na istom. 

Kažu bio jednom neki šejh koji nije bio u dobrim odnosima nekim drugim šejhom. Učenik tog šejha zbog toga nije volio tog drugog šejha i to samo zbog toga.

jedne noći sanja san u kojem vidi Voljenog i on ga upita "Pa zar ti ne voliš tog i tog?" on mu reče da je tako, a Voljeni zatim nastavi " Pa on voli Allaha i Resulullaha! Zar to nije dovoljno da ga i ti voliš.

Učenik je taj san ispričao svom šejhu nekon čega je on odmah otišao da se s njim izmiri...

Često gledam u perzijske ćilime i zamolit ću vas da ovdje zastanete i zegledate se u njega i pritom se zamislite o ovom ćilimu, svemiru pod vašim nogama.

Bve ove boje i šare i oblici koje oni tvore pred našim očima stvaraju ljepotu od koje nam zastane dah. Ove boje, oblici i šare, sve ove različitosti, stvaraju vanredno lijepu sliku.

Allah je lijep i voli ljepotu i mi moramo nastojati uljepšati sami sebe. Naše boje oblici i šare su naše misli, djela i namjere. jedinstveni spoj različitosti. Svaki je sam za sebe vanredno lijep svemir. 

Još ako je taj mikrosvemir- čovjek musliman, osoba koja voli Allaha i Resulullaha... pa zar nam to nije dovoljno da se volimo jer svi smo jedan veliki spoj različitosti koji svjedoči Jednog.