o Suncu, vazduhu, vodi i hrani

Neki dan sam slušao jedno veoma lijepo poređenje ovih gore pobrojanih stvari i konceptom života koji Islam nudi.

Mi smo više nego svjesni da su sunčeva svjetlost i energija koja pada na zemlju, vazduh koji dišemo hrana i voda koju pijemo i jedemo nama neophodni kako bismo imali zdrav normalan i ispunjen život.

Ukoliko nam nedostaje sunčeve svjetlosti i toplote koju nam pruža, ako ništa drugo, patit ćemo od nedostatka vitamina D što nam slabi imunitet i dovodi nas u depresivna stanja. Osim toga, energija sunca sve pokreće i bez njega ne bi bilo života ni mijena ni svega drugog što nas okružuje.

Kada umjesto čistog i svježeg udišemo zagađen i ustajao vazduh, to također u nama proizvodi nezdrava stanja.

Voda i hrana. Voda je nešto bez čega nema života i ona nas krijepi i podiže nam životni elan. Prljava i zagađena voda nije nam dobra ni za abdesta i pića, a slično je i sa hranom. Preko hrane dobijamo gorivo i druge za nas korisne i važne stvari koje nam pomažu da ostanemo zdravi i vitalni, da imamo energiju da preguramo dan i na kraju da zdravo živimo i starimo.

Svjesni smo toga da je čovjek dvojno biće koje ima svoju materijalnu i svoju duhovnu komponentu i šta je ekvivalent suncu, vazduhu, hrani i vodu u duhovnoj odnosno metafizičkoj realnosti čovjeka.

Svjetlost. Zar nam treba jasnija asocijacija od ajeta koji kaže „Allah je Svjetlost nebesa i zemlje“. Od tog svjetla srce vjernika postaje svjetiljka koje prenosi Njegovu svjetlost na druge. Vidim primjer skupine vjernika kao prostoriju punu ogledala na koja pada svjetlost. Kako čovjek koji bude u toj prostoriji može imati sjenu. Čovjekovo stanje bez sunca slično je stanju gafleta. Što je to svjetlo vjere jače u našim prsima to mi imamo više energije.

Ekvivalent Vazduhu je Iman. Ta riječ dolazi od glagola amene i znači davanje sigurnosti. Ajet: Onome koga Allah želi uputiti – On srce njegovo prema islamu raspoloži, a onome koga želi u zabludi ostaviti – On srce njegovo stegne i umornim učini kao kad čini napor da na nebo uzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. (6:127)

Eto, vidimo kad smo bez imana kao da smo bez zraka.

Čovjek je ona ovom svijetu tu samo da ibadet čini. Mi ne trebamo samo pet islamskih šarta shvatiti kao ibadet nego sve ono u životu što činimo. Rad je ibadet. Ibadet su porodični odnosi, sadaka, uređivanje za one koje volimo... ukratko sve, ako to radimo Allaha radi. Ibadet čini čovjeku isto što voda učini zemlji- počne da buja. životom.

I na kraju došli smo do hrane. Duhovna hrana čovjeka je znanje. I to ne bilo kakvo znanje nego ono koje je korisno. Postoje ljudi koji su stekli vještine kockanja ali kakva mu je korist od toga? Kao što čovjek nema koristi od hrane za biljke nego mora uzimati hranu koja je za njega tako je isto i sa znanjem. Beskorisno i nepotrebno znanje čovjeku šteti!

Kao što su sunce, vazduh, hrana i voda potrebni čovjek da fizički lijepo i zdravo živi, tako mu je isto potrebno da ima izvor božanske svjetlost, iman u srcu i ibadete oplemenjene znanjem da bi imao metafizički lijep i zdrav život.

Tek tada je čovjek istinski živ.